Socijalna izolacija veliki je šok, ne samo za odrasle, već i za djecu. Umjesto igranja na igralištu s prijateljima, sada djeca gledaju kroz prozor u to igralište. Zbog socijalne izolacije, moguće je da se kod djece javi potreba za kontaktom i pažnjom. Prvo utočište, gdje će djeca potražiti zadovoljenje svojih potreba, bit će online svijet. Otvarat će korisničke račune na novim društvenim mrežama, igrat će nove online videoigrice te producirati više materijala o sebi.

Produciranje više online materijala na kojima se nalazi dijete te njegove potrebe za pažnjom i kontaktom predstavljaju rizične faktore čineći dijete savršenom metom online nasilja!

U zadnje se vrijeme primijetio porast u količini samoizrađenih fotografija i videa djece objavljenih na društvenim mrežama. Objavljujući sve veći broj materijala o sebi, dijete otkriva sve više osobnih informacija. Njegove videe mogu vidjeti školski prijatelji koji će se nasmijati na novu razrednu foru, ali isto tako taj video može vidjeti i neka druga osoba koja nema dobre namjere. Kao što djeca provode sve više vremena u online svijetu, jednako tako provode i online zlostavljači.

Ozbiljnosti ove situacije doprinosi i činjenica da je 70% novih online materijala upravo self-produced prirode. Zlostavljačima takvi materijali predstavljaju još dodatnu informaciju o žrtvi i nadopunjavanje strategije kojom će joj pristupiti. Žrtva, naivna i željna pažnje, pristaje na uvjete igre u kojoj ne zna pravila.

Što učiniti kada se dogodi online  nasilje? Što učiniti kako bismo spriječili nasilje? Roditeljima, stručnjacima i drugim odraslim osobama preporuča se otvoreno razgovarati s djecom o ovim temama. Također, potrebno je pratiti znakove koje nam dijete šalje kao i njegove promjene u ponašanju. Evo nekoliko savjeta:

• Osvijestiti navedenu problematiku. U našem je društvu zastupljeno mišljenje kako se online nasilje, pogotovo seksualno iskorištavanje djece putem interneta, ne događa kod nas. Mislimo kako je to problem zapadnih, razvijenih zemalja. Situacija je takva da se to uistinu događa oko nas i toga trebamo postati svjesni! Osvještavanje o postojanju ovakve problematike može pomoći u preveniranju budućeg nasilja.
• Educiranje odraslih o problematici online nasilja putem webinara. Kako bismo se mogli boriti protiv neprijatelja, prvo ga moramo upoznati. Jedan od načina je slušanjem i učenjem putem webinara. Platforma SINI.hr nudi vam široku paletu webinara u kojima stručnjaci govore o sigurnosti na internetu.
• Prevencija. Jedan od učinkovitih načina prevencije je razgovor s djecom o online nasilju. Dobro je provjeriti razumije li dijete što je online nasilje, koje su vrste i posljedice takvog nasilja. Zbog manjka kritičkog promišljanja, djeca mogu zanemariti ozbiljnost navedene problematike. Također, poticanjem na razgovor možete dati djetetu priliku da vam se otvori i ispriča ukoliko se našlo u takvoj situaciji! Tijekom razgovora možete:
  • Zajednički provjeriti koliko ste sigurni u online svijetu putem kviz diplome
  • Dati djetetu savjet o online sigurnosti. Nudimo vam video i postere kojima možete slikovitije prikazati djetetu što znači biti siguran na internetu
  • Potaknuti dijete da govori o „teškim temama“
  • Objasniti moguće online rizike
  • Ukoliko se vaše dijete susrelo s pornografskim online sadržajem, ovdje su savjeti što učiniti!

• Prijava. Centar za nestalu i zlostavljanu djeca ima otvorene HOTLINE i HELPLINE linije. HOTLINE odnosi se na online liniju na kojoj je moguće anonimno prijaviti ilegalan internetski sadržaj. HELPLINE je, s druge strane, besplatna telefonska linija za djecu i roditelje na kojoj možete dobiri pomoć i podršku u slučaju nasilja preko Interneta, savjet kako se zaštititi na Internetu i kako sigurno koristiti Internet te savjet što napraviti i kako se nositi s neprimjerenim sadržajem ili kontaktom na Internetu – 0800 606 606. Ukoliko saznate da je vaše dijete zlostavljano putem interneta, svakako prijavite policiji!
• Dostupnost stručnih suradnika škole. Iako se škola odvija u online svijetu, stručni bi suradnici trebali biti dostupni svojim učenicima i provjeravati kako se snalaze u novonastaloj situaciji. Na primjer, odgajatelji naših poludnevnih boravaka na svakodnevno komuniciraju sa svojim korisnicima kako bi im dali do znanja da su im na raspolaganju. Kada im pokažemo da smo tu za njih, neće se osjećati samo