Učenici osmih razreda posjetili Memorijalni centar Lipa pamti i sudjelovali u edukaciji za mir, toleranciju i nenasilje.
Tolerancijom protiv nasilja
Dana 10. ožujka 2026. g uputili smo se u Lipu, mjesto udaljeno tek 28 kilometara od Rijeke, u kojem se 30. travnja 1944. g. dogodio strašan zločin. U samo dva sata cijelo je selo i gotovo svi njegovi stanovnici spaljeno i uništeno. Ubijeno je 269 ljudi, među kojim je bilo 96-ero djece u dobi od 7 mjeseci do 18 godina. Toga i sljedećih dana nacisti i fašisti pale mrtva tijela, kradu imovinu i stoku te spaljuju sve stambene kuće (87) i gospodarske zgrade (85) u mjestu. Lipa je prestala disati!
Većina je stanovništva ubijena u kući koja se nalazi na samome ulazu u selo, Kvartirkinoj kući na broju 20, u kojoj se danas nalazi zajednička kosturnica i spomenik žrtvama.
Lipa je, uz Lidice u Češkoj i Oradour sur Glane u Francuskoj, zabilježena u knjizi Ujedinjenih naroda kao jedno od tri mjesta koja su potpuno uništena za vrijeme Drugog svjetskog rata. Za razliku od spomenuta dva mjesta, Lipa danas živi, kuće su obnovljene (osim onih koje su ostavljene kao svjedočanstvo i opomena). Na mjestu starog muzeja novi je Memorijalni centar koji smo i mi posjetili svjedočeći kako se ovako nešto strašno nikada više ne smije dogoditi.
U grozotu nacističke odmazde, smještene na katu muzeja, uvodi topot vojničkih čizama koji se aktivira hodanjem po stubama. Na zidovima se nalaze stilizirani šljemovi, a mračan hodnik vodi u središnju prostoriju. Na crnim su zidovima ploče u obliku kuća, na kućama imena i godišta pobijenih ukućana. Najmlađa žrtva imala je sedam mjeseci, najstarija 83 godine.
U donjem dijelu muzeja, u prostoriji bijelo obojenih zidova, ulazimo u priču o životu i običajima Lipljana, kontinuitetu života na ovim prostorima, od prapovijesti do danas, pri čemu je poseban naglasak stavljen na etnografsku i kulturno-povijesnu baštinu Lipe prije, ali i nakon samoga stradanja.
Lipa danas pamti, ukazuje na razorne posljedice rata te nepoštovanje temeljnih ljudskih prava. Lipa danas živi i svjedoči da možemo opstati jedino:
životom protiv smrti, tolerancijom protiv nasilja, mirom protiv rata!
Irena Čorak Tijan, prof.